Ponekad pokrećete neke nove projekte ili vas život dovede pred raskrsnicu i ne znate kojim putem da krenete i onda nastupi agonija usljed nemogućnosti donošenja odluke. Često pitate razne ljude šta da radite i nakon njihovog odgovora ne osjećate se dobro ili dobijete odgovor koji je nerealističan za vas. To je zato što vam zapravo niko ne može dati savjet jer ne zna gdje ste vi u svom razvoju stigli, niti zna šta je najbolje za vas (isto vrijedi i obrnuto – kada vi pokušate dati savjete drugima – sjetite se da ne možete apsolutno znati šta je najbolje za njih i njihov život, ali taj savjet koji njima nudite možete primijeniti u sopstvenom životu).
Kada je odluka zrela – lako nam dolazi i prirodno slijedi iz onoga što jeste. Takve odluke obično prati entuzijazam, radost i lakoća djelovanja. Kada sam pokretala ovu stranicu, stvari su se tako posložile da nije moglo biti drugačije i ova stranica je morala ugledati svjetlost dana. Međutim, u jednom momentu ipak se pojavio tračak sumnje i ja sam pitala svog muža za savjet, a pitanje je bilo – da li je to bio pravi momenat da se tako nešto pokrene. On je iskreno rekao da ne zna, a mene je taj odgovor razočarao. Šta uraditi kada vam se to desi?
Ja sam zatvorila oči, umirila se i zamislila njegov savjeti i odgovor koji bi me najviše obradovao u tom trenutku, i u meni se pojavila radost – vidjela sam svog muža koji je govorio – pokreni stranicu – vrijeme je. Dakle, vi možete zamisliti vaš idealan savjet koji želite čuti od drugih i zapravo ga dati sami sebi jer kao što rekoh niko drugi neće bolje znati za vas. Vaše srce će znati šta mu je činiti, ili možda neće i to znači da odluka još nije sazrela. A ako se i dalje nastavite nervirati oko toga, toplo preporučujem da uradite Rad i preispitate misli poput:
Moram znati šta da radim.
Moram se odlučiti.
Moram donijeti ispravnu odluku.
Pogriješiću.
Ako to (ne) uradim, desiće se….
Greška će me skupo koštati.
Kada preispitate ove i slične misli, pronađete mir sa onim što jeste, u kakvoj god da se situaciji nalazite, dok ne dođe vrijeme za promjenu koja će opet sama od sebe da se desi. Jer, u neku ruku, nije bitno šta se dešava, bitan je onaj kome se to dešava – taj ego – filter kroz koji se percipiramo život.
I na kraju, nema greške i ne možete pogriješiti šta god da uradite. Odlučite, ne odlučite – sve se dešava baš kako mora i treba, jer mi nismo ti koji upravljamo ovim životom tako da se možete opustiti (ili ne, i to je u redu). Mi nismo ti koji stvaramo misli, niti donosimo odluke i većina ljudi će to shvatiti ako ih upitate da li mogu znati koja im je naredna misao. Niko ne zna. Tako da, meni je naprosto došlo da uradim to što sam uradila – ne uzimam zaslugu za to i kada ovo pišem isto tako ne očekujem da ovo svima odgovara – nekima će taman dobro doći, nekima će zvučati bezveze, neko će se oduševiti… – i to nema veze sa mnom – nego sa njihovim unutrašnjim razvojem – to ima veze sa svemirom. 🙂
S ljubavlju,
Gordana
