Kada počnete raditi na sebi, to znači i preuzimanje odgovornosti za svoje riječi, postupke i emocije – što je odlična stvar. Jer ono što svi želimo su zapravo sloboda, mir i balans, i to preuzimanje odgovornosti mi daje mogućnost da razriješim neki problem u sebi i sa sobom prije nego što ću ga projektovati izvan sebe i postati žrtva drugih ljudi ili okolnosti. Dakle, uviđam da imam moć nad svojim mislima, riječima i postupcima, da mogu da razriješim svoju patnju za sebe – nevezano za ono što je druga osoba napravila ili rekla. Ovim postajem slobodnija od vanjski uticaja i to je jako dobar osjećaj.
U mnogim slučajevima to funkcioniše. Postaješ svjesnije biće koje razumije da ono što drugi ljudi govore ili rade često govori više o njima nego o tebi. Ako se neko naljuti ili izgalami na tebe, to ne mora automatski značiti da ćeš se i ti naljutiti jer si svjesna da njihova reakcija dolazi iz njihovog odrastanja, načina razmišljanja, uvjerenja i sl., što ti naravno onda daje jedan vid emocionalne slobode.
Ali postoji jedna velika zamka u koju sam i sama upala, a to je da u ime tog rada na sebi ne odete u jedan ekstrem i tolerišete nepoštovanje i očigledan nedostatak integriteta kod ljudi, i ono što se danas popularno zove ‘red flags’ (posebno mislim na partnerske odnose).
Ja sam iz tog razloga (pre)dugo ostala u jednoj vezi tolerišući te očigledne crvene zastavice i ‘radeći na sebi’ i na svojim trigerima. Sad iz ove perspektive jasno vidim da su ti trigeri bili potpuno opravdani i da je moje tijelo pokušavalo da me upozori da nešto tu ne štima i da treba da se odmaknem iz te situacije. I umjesto da slušam svoje tijelo i prekinem taj odnos, ja sam radila Rad i preispitivala sebe! I kada sam stvarno iskrena sa sobom – željela sam jako da ta veza uspije, ali ne samo iz ljubavi, nego i iz straha da budem ponovo sama.
Takođe, jedna moja kolegica mi je rekla da trenutno radi na ‘bezuslovnoj ljubavi’ – u isto vrijeme ona je u jednoj nezdravoj, nasilnoj i toksičnoj vezi, i to što ona naziva ljubav – nije zapravo ljubav nego vezanost. Mi možemo voljeti neku osobu i u isto vrijeme pustiti je iz svog života ako vidimo da nije dobra za nas. To je mudrost.
I kako god bilo, šta god radili, sa kim god bili – nema greške. Mogu da se kajem za tu svoju ‘predugu’ vezu, ali ova sad svijest i jasnoća koju imam je upravo rezultat te ‘preduge’ veze, tako da neke lekcije naprosto moramo proći (možda da bismo ih mogli podijeliti i sa drugima?).
I ako ovo čitate i nalazite u sličnoj situaciji – možda možete učiti iz tuđih ‘grešaka’, možda ne morate 10 mjeseci ili 10 godina učiti na svojima kao ja. Pa evo ako ste u nekom odnosu koji vas mentalno iscrpljuje, gdje se ne osjećate sigurno, zaštićeno, u miru i sl, molim vas da to sagledate zdravorazumski, da ne opravdavate nečije nepoštovanje, nedostatak integriteta, njihovim traumama, prošlošću i sl., i da ne radite na sebi i prihvatanju – nego na onome što je očigledno, a to je okončavanje tog odnosa koji nije dobar za vas. I to traži hrabrost, povjerenje i suočavanje sa strahovima – i ta lekcija nas sve čeka negdje na ovom životnom putu.
I opet – ostajemo u odnosu onoliko koliko treba da ostanemo. Ništa se ne dešava prije vremena. Sve u svoje vrijeme, i možda je ovaj tekst samo jedno malo sjeme – za one kojima će jednog dana zatrebati. 🙂
S ljubavlju,
Gordana
