Byron Katie je patila od teške depresije u svojim ranim tridesetim godinama. I skoro deceniju padala je sve dublje u bijes, samoprezir i neprestana razmišljanja o samoubistvu; posljednje dvije godine tog razdoblja ona često nije mogla da izađe iz svoje sobe.
Onda je jednog februarskog jutra 1986. doživjela spoznaju koja joj je promijenila život. Različita su imena za iskustvo poput ovoga. Katie to naziva “buđenje za stvarnost”.
U tom momentu, kaže ona, “Otkrila sam da patim kada vjerujem u svoje misli, i da ne patim kada ne vjerujem u njih, i to je istina za svako ljudsko biće. Sloboda je baš tako jednostavna. Otkrila sam da je patnja stvar izbora. Otkrila sam radost u sebi koja od tada nikad nije nestala, ni u jednom trenutku. Ta radost je u svima, uvijek.
Ona je uvidjela da ono što je uzrokovalo njenu depresiju nije bio svijet oko nje, nego uvjerenja koja je imala o svijetu. Umjesto da beznadežno pokušava da promijeni svijet kako bi odgovarao onome što je ona mislila da treba da bude, mogla je da preispita svoje misli, i susrećući realnost onakvom kakva jeste, osjeti nepojmljivu slobodu i radost. Kao rezultat toga, bolesna, suicidalna žena je postala ispunjena ljubavlju za sve ono što život donosi.
Rad, Katiein proces samoispitivanja, nije se razvio usljed ovog iskustva; ona kaže da se on probudio sa njom, kao ona, tog februarskog jutra 1986. Prvi ljudi koji su probali Rad rekli su da im je transformisao živote, pa je ona uskoro počela dobijati pozive da podučava taj proces javno.
Od 1986. godine, ona je donijela Rad milionima ljudi širom svijeta, na besplatnim javnim događajima, u zatvore, bolnice, crkve, korpracije, univerzitete, škole, vikend radionice, u njenu sjajnu devetodnevnu Školu za Rad, kao i putem Instituta za Rad.
Preuzeto i prevedeno sa thework.com
