fbpx Skip to main content

Od beznadežnosti do samoispunjenosti

Biti identifikovan sa ego-umom znači uvijek biti u potrazi za nečim što će vas upotpuniti, učiniti srećnim i sl. (ego se osjeća odvojen, nepotpun, a kako i ne bi kad je to tek nepostojana mentalna konstrukcija!).  Ovaj sadašnji trenutak skoro nikada nije dovoljno dobar sam po sebi. On je obično samo sredstvo da se negdje stigne u imaginarnu budućnost ili da se opsesivno misli o prošlosti.

U jednom momentu potrage može se desiti da konačno udarite o zid gdje niti jedan manipulacijski trik više ne pali. Možda se ljudi ne ponašaju onako kako želite, možda vam nisu uspjele vizualizacije i manifestacije, možda je tijelo bolesno, možda je situacija potpuno beznadežna i van vaše kontrole (*uvijek je van kontrole samo mi ponekad imamo dojam da nije kada stvari idu onako kako smo zamislili). Šta onda!? Sjednete i lijepo se isplačete i možda konačno uvidite da ste u suštini bespomoćni i da ne možete kontrolisati život.  Ovo je veliki udarac za ego koji ima grandiozne ideje o sebi i svojoj moći. Ali na sreću život nas ‘tuče’ samo zato da bi nam otvorio oči za nešto mnogo veće i ljepše što se krije u unutar nas samih. Kada se lijepo isplačete, može se desiti i da prihvatite situaciju, da konačno zastanete  i siđete sa točka neprestane trke za nečim. Tada ćete možda po prvi put svjesno pogledati i osvrnuti se oko sebe jer ono što tražite nije van, a nije ni sutra ili za dvije godine, nego unutra i sada. Dubok uzdah olakšanja!

Naša patnja ne dolazi od toga što nam se želje nisu ostvarile ili što se ljudi ne ponašaju onako kako mi želimo ili što naše tijelo ne izgleda kako mi hoćemo, naša patnja dolazi od konstantnog tinjajućeg nezadovoljstva koje govori  da sadašnji trenutak (zajedno sa nama i drugima u njemu) nije dovoljno dobar, dolazi od neprestanog sukobljavanja sa onim što jeste, od mnogobrojnih pokušaja kontrole i manipulacije drugih ljudi i situacija da bi se zavarao vlastiti osjećaj nedostatnosti i straha.  A zašto se to dešava? Zato što nismo otkrili naše suštinsko sopstvo, zato što još uvijek vjerujemo da smo mali ograničeni ego koji stoji nasuprot velikom i često strašnom svijetu.

Kada nas život odbije slušati (a to se desi prije ili kasnije) – to je blagoslov i poziv na buđenje iz identifikacije sa ego-umom. To je poziv na samoispunjenje umjesto traženja ispunjenja kroz druge ljude ili situacije. To je poziv na razotkrivanje radosti u nama  koja je ovdje i sada (a gdje drugo može biti?) umjesto hipnotiziranog i gladnog pogleda u budućnost ili u druge.

Jedna od popularnih knjiga ‘Tajna’ obećava ljudima ispunjenje svih želja – ‘možete imati sve što poželite!’.  Byron Katie nasuprot tome kaže kako možete željeti sve što imate. Zamislite to! Bezuslovna radost u vama ne traži svoje ispunjenje kroz objekte. Ona je već tu, bez uzroka, ona postoji PRIJE nego što poželimo da manipulišemo stvarnost.  Zapravo mi se udaljimo od nje kada tražimo ispunjenje van sebe.

Pa kada vas stvarnost ‘izda’, kada stvari ne idu onako kako ste zamislili – odlično! Na korak ste bliže predaji, na korak bliže susretu sa sobom – sa svojim istinskim sopstvom. A stresne misli koje se pojave kada se to desi možete staviti na papir i preispitati ih, te otkriti da se zaista sve dešava ZA nas, a ne nama.

2 thoughts to “Od beznadežnosti do samoispunjenosti”

    1. Hvala draga Vera. Ovo je svježe napisano – nije prevod;). Prevod je bio prvi članak o nevinosti koji sam inače napisala i objavila na engleskom (flowers of awakening – blog). Šaljem zagrljaj <3

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *