Svjesno ili nesvjesno svi traže mir. Na jednom nivou razvoja svijesti, mi pokušavamo taj mir zadobiti tako što ćemo na neki način izmanipulisati spoljašnje uslove, npr. osvojiti tu ljubav svog života, dobiti taj posao, kupiti novi stan, otputovati u tu neku zemlju i sl. Razmišljamo – kada dobijem to i to – onda ću biti sretan, biću u miru, moći ću se opustiti. Nakon nekog vremena igranja ove igre, ego konačno shvata da mir nije nešto što se može ‘zadobiti’ ili izmanipulisati izvana i počinje da traga za dubljim ispunjenjem.
Tada nastupa sljedeća faza razvoja. Postajemo svjesni da mir ne zavisi toliko od spoljašnjih stvari, nego od naših emocija, od našeg unutrašnjeg stanja. Tada obično drugi postaju najveći neprijatelji mira ali i mi sami sebi postajemo neprijatelji jer se neke emocije označavaju kao nepoželjne. U toj fazi često ćete čuti ljude kako bježe od tzv. negativnih ili toksičnih ljudi. Kako pokušavaju meditirati da smire svoje emocije i sl. U ovoj fazi ego postaje nezadovoljan sobom kada se npr. ljuti ili bijesni jer to vidi kao prijetnju miru. Stremi se pozitivnosti, a negativnost postaje babaroga od koje se bježi. Ali, kako god, život se ne može kontrolisati, i ego ne može zadobiti trajni mir koji traži bježeći od negativnog ka pozitivnom. U jednom momentu ove faze, dešava se spoznaja da zapravo ne mogu kontrolisati svoje emocije koliko god da se trudim, da sam bespomoćan i da Život vodi glavnu riječ, a ne ta misao ‘ja’- taj mali ego.
U sljedećoj fazi konačno prihvatamo sve emocije i prihvatamo da nemamo kontrolu nad životom. To je ujedno i faza oproštaja – opraštam sebi jer ne mogu bolje, opraštam i drugima jer vidim da ni oni nemaju kontrolu. Život konačno teče bez velikog otpora ega koji se prije upinjao da bude ‘dobar’ pred ljudima, da bude u ‘miru’, da bude sve što zapravo nije. U tom oproštaju često se dešava i opuštanje i mir koji smo sve vrijeme tražili. Ovo je faza kad možete primijetiti da npr. bijes nije problem – osim za ego koji tako izgubi svoju sliku – ‘ja koji sam duhovan i smiren’. I u isto vrijeme jasno vam je – da niko nije kriv. Ovdje dolazi do osvještavanja emocija (obrazaca ponašanja ili vasana) jer konačno mogu da isplivaju na površinu da se vide. Ova faza je divna za rušenje svih slika koje ego ima o sebi i uviđanje da sam ‘ja’ baš kao i ostali. Da nisam bolji niti gori od drugih i da sve ono što sam osuđivao u drugima, prepoznajem sada i u sebi. Tako arogancija splasne bar za polovinu i mi se malo prilbližimo zemlji i uravnoteženom postojanju gdje smo svi jednaki.
Sljedeći korak (koji može doći čak i prije kao i svaka od ovih faza) je uviđanje da ja i nisam taj ego koji je stalno nešto tražio, nego da sam svijest tog ega i tih emocija koje izlaze na površinu i svijest svega što se pojavljuje u mom polju iskustva. To je konačno spoznaja vlastitog Sopstva. Može doći u bljesku, pa se izgubiti kao satori ili tokom dužeg perioda sazrijevanja. Tada jasno vidim da JA VEĆ JESAM taj mir koji mi je stalno izmicao, i to izmicao zato što sam ga uvijek tražio negdje u nekim manipulacijama drugih i sebe, preneviđajući činjenicu da je mir – default, to je već DATO, mir je ono u čemu se ova sva ljudska drama dešava, mir je ono od čega je svako iskustvo sazdano, mir jeste sve tako da apsolutno nema potrebe da ga se traži jer je to traženje korak od njega.
Nesvjesni materijali sada mogu izlaziti na površinu dok mi kao svijest to procesuiramo – zapravo to se dešava samo od sebe. Život cirkuliše našu krv, otkucava naše srce, diše naša pluća, misli naše misli, sve teče potpuno savršeno i potpuno spontano samo od sebe. Tijelo/mozak svake individue traži njoj prikladne puteve za procesiuranje nesvjesnih reakcija. Neko to radi kroz ples, neko kroz jogu, neko kroz meditaciju – ja uvijek preporučim Rad Byron Katie – onim sretnicima koji ga nađu – jer to je definitivno autoput do vas samih. Za sat vremena riješite ono što nekima trebaju godine da spoznaju. Tako brzo!
I ni ovo nije kraj…zapravo ko bi znao gdje je kraj? Tu je sada samo svijest promjena koje se dešavaju, svijest uma koji postaje sve suptilniji, nježniji, otvoreniji – i pošto ne možete znati budućnost, apsolutno nemate pojma gdje to vodi – samo iskustveno osjećate kako život postaje sve bolji i bolji. 🙂
Eto – i porukica za kraj – znajte da ste vi mir. Osjetite to – sa svim haosom koji se dešava u vašem životu – samo pustite da sve teče….u redu je…
Veliki zagrljaj,
G.
