Mogu li apsolutno znati da je to istina? (Da ili ne.)
Šta se desi, kako reagujem kada vjerujem u to?
(Osjetim tugu, očaj, čežnju, krivim Boga/život za svoju sudbinu, zavisna sam od nečega spolja, osjećam se kao prosjak ljubavi, mislim da sa mnom nešto nije u redu, osjećam se inferiorno, zavidim ljudima koji imaju partnere, imam grč u stomaku, plašim se da ću ostati sama, zaboravim blagoslove koje već imam, zaboravim fotelju na kojoj sjedim, toplu sobu, kafu koju pijem, zrak koji dišem, sunce koje me grije, ljude koje već imam oko sebe, nezahvalna sam, žrtva, napustim sebe potpuno želeći nešto izvan sebe i vjerujući da će me to upotpuniti.)
I pronađemo iskrene primjere kako bi i to moglo biti istina. Osvrnite se oko sebe – ljudi se svađaju i u braku, žive kao stranci usamljeni u braku, razvode se, neki čak i ubiju svog partnera kada on ili ona odbiju da se ponašaju na način na koji je neko zamislio. Život ne bi bio ispunjen ni sa partnerom jer druga osoba nikad ne može da ispunjava sve hirove našeg ega, prije ili kasnije stvarnost onoga ko ta osoba jeste, razočara ideju koju mi o njoj imamo. Život ne bi bio ispunjen ni sa partnerom jer ja još uvijek ne volim sebe, a to je zapravo ključ, jer ja sam ta koja živi sa sobom 24h dnevno i to je ono što nosim u sebi, u svojoj svijesti – svoje nesigurnosti, sumnje, krivice, nakupljeni bijes i sl.
Um je uvijek taj koji stvara naš pakao ili raj bilo da sam sama ili u vezi, i to je ono što nosimo sa sobom u sve odnose. Nosimo mrak sve dok ga ne osvijetlimo, dok ne pogledamo u to što nas muči sa ljubavlju i razumijevanjem. I kada unesemo malo svjetla tj. svijesti vidimo da nas niko izvana zapravo ne može ispuniti – bilo kakvo tijelo ili um da se nađu pored nas, mi ostajemo tu sa svojim projekcijama, svojim uvjerenjima i prije ili kasnije – život (tj. ljudi oko nas) će nas iznevjeriti i razočarati ne zato što ima nešto protiv nas, nego zato što mu je to priroda – da se ponaša kako se ponaša bez da nas pita za mišljenje ili savjet. Psi laju, mačke mjauču, ljudi – su ljudi. Raz-očarati – znači otvoriti oči za ono što jeste, a ne za ono što smo sanjali da jeste. U to se zaljubite kada duže praktikujete Rad – u sebe same kakvi jeste i sve oko sebe baš takvo kakvo jeste jer ste preispitali stresne misli koje su vas odvajale od toga. To je zapravo ljubavna priča koju iščekujemo da nam se desi, da otkrijemo sebe, svoju suštinu kao ljubav i taj sretan kraj (potrage).
S ljubavlju,
